Tridesetjednogodišnja Dijana Gojković, o čijoj su sudbini dnevne novine „Dan” u više navrata pisale, i dalje je u izuzetno teškoj materijalnoj situaciji. Sa četvorogodišpnjim sinom Lazarom živi privatno, a materijalno obezbjeđenje porodice od 104 eura potroše na izmirivanje zakupnine stana i komunalije. Nakon tekstova u našim dnevnim novinama Gojkovićeva je dobijala pomoć u namirnicama koju je obezbjeđivala Banka hrane, ali i ljudi dobre volje, a poslednji put donaciju su imali krajem januara. Tada im je, kazala je ona, zahvaljujući požrtvovanju Marine Medojević iz Banke hrane na žiro račun uplaćeno oko 300 eura, dok je Ljubica Durutović iz nikšićkog Centra za socijalni rad uspjela da im prikupi nešto hrane.
-Novac smo iskoristili da platimo zaostale kirije i izmirimo komunalije. Nijesam više mogla biti u tom stanu jer ga nijesam mogla dalje plaćati, pa sam se preselila u drugo naselje i sada ja i Lazar sa mojim bratom dijelimo drugi stan. Dogovaramo se za plaćanje zakupnine i druge troškove, ali i dalje od materijalnog koje primam nijesam u mogućnosti Lazaru ni osnovno da obezbijedim, rekla je Gojkovićeva.
Ne bi, istakla je ona, brinula da joj zdravlje nije ozbiljno narušeno, što je i sprečava da pokuša naći posao kako bi prehranila sina.
-U ovakvom stanju za mene je svaki novi dan pravi dar. Dešava se da na silu ustajem, samo zbog Lazara kojem treba pažnja. Kako raste i potrebe su mu veće, a ja nijesam u mogućnosti da nešto više uradim. Ove jeseni treba da krene u vrtić, a već naredne da se priprema za predškolsko. Već sada razmišljam kako ću mu obezbijediti makar novu garderobu i obuću, ispričala je ona.
Kako su od kada znaju za sebe podstanari, od svog pokućstva malo šta i da imaju. Gojkovićevoj je uz novačnu i pomoć u hrani i odjeći, neophodna i ta vrsta pomoći, pa moli sve oni koji mogu da joj izađu u susret.
- Odavno se ne obraćam institucijama za dodatnu pomoć, jer kao prvo zbog zdravstvenog stanja slabo sam i pokretna, a i kada sam to ranije radila teško je to išlo. Znam da u ovom gradu ima dosta onih koji žive isto ili slično kao ja, pa i razumijem da se ne može svakom i uvijek izaći u susret. Zahvalna sam i do sada svima onima koji su nam na bilo koji način pomagali, istakla je Gojkovićeva.
Do Lazareve treće godine njena primanja od Centra za socijalni rad kao samohrane majke bila su oko 260 eura, ali su potom drastično smanjena. To, kao i činjenica da su podstanari, ali i njeno loše zdravstveno stanje razlozi su što su došli u veoma nezgodnu situaciju, pa se, kako je naglasila, svakog dana bukvalno bore da prežive.
B.B.